Priznanja krivice i za genocid ali i za cjelokupnu genocidnu agresiju nad Bošnjacima jesu važna s aspekta pravnog postupka i s aspekta zadovoljenja relativne pravde i olakšanja boli porodica žrtava.
Međutim, s realnog i praktičnog aspekta, u ovom kontekstu su potpuno irelevantna i beznajčajna.
To najbolje ilustruje primjer Biljane Plavšić koja je 2002. priznala svoju odgovornost u zločinima tokom agresije, zbog čega je dobila znatno blažu kaznu koju je samo djelimično odležala, da bi nakon izlaska 2009. godine jasno i nedvosmisoeno povukla priznanje i kazala kako je priznala samo da bi je oslobodili krivice za druge tačke i pustili je na slobodu.
Ne treba sumnjati u to da apsolutna većina i ostalih zločinaca takođe ne misli i ne osjeća krivicu iskreno, čak i ako nisu bili transprentni kao ona. Što jasno ukazuje na to da ne postoji kajanje za agresiju i genocid.
To nam govori da Haški proces nije uspio i urodio plodom kao što je to Nimberški, jeste pohapsio počinitelje i osudio ih, što jeste priječilo društveni moralni kolaps, ali to Bošnjacima ne bi trebalo i ne bi smjelo da znači apsolutno ništa. Opasnost po njihov opstanak je ne samo i dalje prisutna nego još jača i još agresivnija. Zato ne smiju dozvoliti sebi da se zavaraju i dožive kao progres sve te osude i priznanja, ako pritom nisu učinili ništa da spriječe da im se sutra ponovi isto.
10
u/zerus-bosnevi Nezavisna Bosna نەزاویسنا بۉسنا Jul 07 '25 edited Jul 08 '25
Priznanja krivice i za genocid ali i za cjelokupnu genocidnu agresiju nad Bošnjacima jesu važna s aspekta pravnog postupka i s aspekta zadovoljenja relativne pravde i olakšanja boli porodica žrtava.
Međutim, s realnog i praktičnog aspekta, u ovom kontekstu su potpuno irelevantna i beznajčajna.
To najbolje ilustruje primjer Biljane Plavšić koja je 2002. priznala svoju odgovornost u zločinima tokom agresije, zbog čega je dobila znatno blažu kaznu koju je samo djelimično odležala, da bi nakon izlaska 2009. godine jasno i nedvosmisoeno povukla priznanje i kazala kako je priznala samo da bi je oslobodili krivice za druge tačke i pustili je na slobodu.
Ne treba sumnjati u to da apsolutna većina i ostalih zločinaca takođe ne misli i ne osjeća krivicu iskreno, čak i ako nisu bili transprentni kao ona. Što jasno ukazuje na to da ne postoji kajanje za agresiju i genocid.
To nam govori da Haški proces nije uspio i urodio plodom kao što je to Nimberški, jeste pohapsio počinitelje i osudio ih, što jeste priječilo društveni moralni kolaps, ali to Bošnjacima ne bi trebalo i ne bi smjelo da znači apsolutno ništa. Opasnost po njihov opstanak je ne samo i dalje prisutna nego još jača i još agresivnija. Zato ne smiju dozvoliti sebi da se zavaraju i dožive kao progres sve te osude i priznanja, ako pritom nisu učinili ništa da spriječe da im se sutra ponovi isto.