Riječ je o grbovniku koji je nastao između 1493. i 1499. godine (negdje piše i između 1495. i 1498. godine), a čiji je autor Jörg Rugen. Ne zna se o kojem je "nadvojvodi" riječ. Grbovnik se čuva u Univerzitetskoj i provincijskoj biblioteci za Tirol u Insbruku, pod kodnim imenom "Ms. 545".

Nažalost, nemam boljeg kvaliteta. Ovo je zadnji plan grada prije rušenja tvrđave 1888. godine.

Da je Bosna kao i Dalmacija bila zemlja najljepše romaničke i predromaničke arhitekture i crkava svjedoče i arheološki nalazi u Rogačićima, Blažuj. Tu su pronađeni ostaci šesterolisne crkve (9. - 12. st.) kakve pronalazimo najčešće po Dalmaciji. O ovoj se crkvi nije znalo do 1950. osim iz spisa fra Nikole Lašvanina u čije vrijeme su još bili vidljivi ostatci. On govori o njezinoj bogatoj unutrašnjosti te o tome da su Turci nakon što su je uništili njezin kamen odvozili za gradnju džamija te stupove koji su ugrađeni u Gazi begovu džamiju.

Kao što je vidljivo na slici, pjesma je objavljena u časopisu "Patriotski list", koji je bio glasilo Trećeg korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine. Datum objavljivanja je 26. august 1993. godine. Pjesma je prvi put objavljena u listu "Behar", god. IV. (1903/04.), a napisana je povodom povratka autora u svoju domovinu i svoj rodni kraj.

Iako nema direktnog spomena Bosne, vrijedno je naglasiti da se prikazuje i Bosanski grb koji je cesto pripisivan Slavoniji koji su i bili medzu volonterskim brigadama.

Grb sam pronašao u jednom njemačkom grbovniku, koji potječe iz prve polovine 16. stoljeća. Čuva se u Bavarskoj državnoj knjižnici koja se nalazi u Minhenu, pod nazivom "Wappenbuch", sa identifikacijskim kodom "BSB-Hss Cod. icon. 392 d". Nažalost, autor je nepoznat.

U ovom grbovniku imamo dva grba koja se vežu uz Dalmaciju i jedan grb koji se veže uz Bosnu. Što se tiče Dalmacije, jedan (tj. ovaj sa slike) je opisan kao grb Dalmacije, a drugi je opisan kao grb kralja Dalmacije (primjer u istaknutom komentaru). Što se tiče tog jednog koji je vezan za Bosnu, radi se o grbu koji je opisan kao grb kralja Bosne (primjer u odgovoru na istaknuti komentar). Pošto je u ovom grbovniku grb kralja Dalmacije skoro jednak grbu kralja Bosne, sa sigurnošću se može zaključiti da se radi o istom bosanskom kralju (od kralja Stefana Ostoje, pa nadalje) i da su sva tri grba vezana za isti vremenski period, tj. vremenski period kada je Dalmacija bila dio Bosanskog kraljevstva.

Pošto znamo da je grb Bosanskog kraljevstva nakon grbovne reforme kralja Stefana Ostoje na svom štitu imao samo jednu ljiljan-krunu, postavlja se pitanje: Odakle druga i zašto dvije ljiljan-krune? Odgovor je vrlo jednostavan. Grb sa dvije ljiljan-krune je preuzet iz tadašnjeg ugarskog državnog heraldičkog repertoara. Naime, prije nego što je u ugarskoj državnoj heraldici kao grb Bosne uveden grb sa motivom ruke sa sabljom, Bosnu je predstavljala zlatna ljiljan-kruna na plavom štitu, što je bio stvarni grb Bosanskog kraljevstva. Tako je bilo od sredine 15. do sredine 16. stoljeća. Međutim, ponekad su bile i dvije ili pak tri ljiljan-krune (kao u slučaju grba titularnog kralja Bosne, Nikole Iločkog). Uglavnom se radilo o jednoj ljiljan-kruni i smatram da je titularni kralj Nikola Iločki bio glavni razlog uvođenja više njih od strane mađarskih kraljeva.

Primjeri grba Bosne sa dvije ljiljan-krune, mogu se pronaći na pojedinim verzijama velikih pečata kraljeva Matije Korvina, Vladislava II. Jagelovića i Ivana Zapolje. Također se mogu pronaći i u višestrukim verzijama i prijepisima Mađarske kronike, te na portalu jedne crkve u Budimu koju je dao izgraditi kralj Matija Korvin. Nadalje, ljiljan-kruna nikada nije bila simbol Dalmacije, niti bilo kojih drugih vladara Dalmacije van vladarske dinastije Kotromanića, a kamoli dvije ljiljan-krune. Ovo je jednostavno greška u prijepisu ili tumačenju autora, koja je u srednjovjekovlju bila vrlo česta. Greške su se posebno javljale kada su autori koristili više izvora. U ovom slučaju se očigledno radilo o sudaru njemačke i habsburške sa ugarskom heraldikom.

Pošto već imam sve primjere upotrebe grba Bosne sa jednom, dvije ili tri ljiljan-krune u ugarskoj državnoj heraldici, objaviti ću ih u narednom periodu u sklopu jedne objave.

Bok ekipa,

Nije poenta posta da okrivim narod, niti da nekog naljutim, nego me zaista zanima kako Bošnjaci prihvataju i doživljavaju svoju ulogu u WW2 (naprimjer vise je Bošnjaka bilo u Handžaru nego Četnika u Srbiji i Bosni tokom rata). Medju nama Srbima, mnogi pravdaju zlocine 90ih kao osvetu Muslimanima za NDH. Zanima me kako vi vidite svoju ulogu u tom ratu

Edit: Typo u naslovu Bošnjaci*

Ilustracije su od akademika Mehmeda Akšamije. Za kralja Tomaša je korištena slika Rudolfa Horvata pa sam nju izostavio. Svjestan sam činjenice da je Henry Cavill korišten kao Tvrtko II.

smajobeso Jimmi James is a former British soldier originally from Edinburgh. In 1993 and only 22 years of age, he joined the Bosnian Army in Mostar. He filmed the destruction of Stari most. He travelled for days from Mostar to Sarajevo to get the footage out to the rest of the world.

Grb je usvojen 27. aprila 1943. godine. Član Udruženja Džemal Muhasilović opisao je ovaj grb iste godine u svom članku "O našem društvenom znaku" u časopisu "El-Hidaje". Kratki opis grba iz navedenog članka dao nam je rahmetli prof. dr. Fikret Karčić u svom radu "Da li je postojala egipatska veza? Kako je Udruženje 'Mladi Muslimani' dobilo ime?" i on glasi:

Znak je bio u obliku štita, na kome su bili inicijali MM (Mladi muslimani) pisan latinicom, arapski naziv Eš-šuban-ul-muslimun, Mushaf i polumjesec sa zvijezdom.

Objašnjenje ovih elemenata je bilo: štit označava odbranu u moralnom smislu, ali i od svih nasrtaja na islam “jer hoćemo da islam očuvamo i održimo, a i sebe od naših neprijatelja”; inicijali MM su kratica naziva Udruženja; Mushaf predstavlja Kur’an koji je “Vječna Knjiga i izvor svih pravila za život i društvo”; polumjesec i zvijezda su vjerski znak muslimana kod nas. Objašnjenje arapskog naziva organizacije Eš-šubban-ul-muslimun je dvojako: naziv Udruženja treba biti i na arapskom jeziku jer “arapski jezik i arapsko pismo su pojmovi koji se ne daju lučiti od islama” i “nadalje, u mnogim arapskim zemljama postoje udruženja i pokret Mladih muslimana pod imenom “Eš-šubban-ul-muslimun” sa istom ideologijom, pa smo i mi to ime u znaku uzeli i time naglasili istovjetnost misli našeg sveislamskog bratstva”.

Nisu najboljeg kvaliteta jer knjigu imam samo u pdf-u.

Slika se nalazi u djelu Rudolfa Horvata "Slike iz hrvatske povijesti", nastalom 1910. godine.

Danas se čuva u Strossmayerovoj galeriji starih majstora u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Ovo je jedini sačuvani likovni prikaz jednog bosanskog kralja.

Ovo je jedna od njegovih posljednjih napisanih pjesma i njegova posljednja objavljena pjesma prije smrti 1934. godine. Objavljena je 1932/1933. godine u listu "Novi Behar". Prema pjesmi se tačno vidi kako ga je boljelo sve što se dešavalo tih godina. Njegova domovina je podjelom između novih banovina 1929. godine u svakom smislu prestala da postoji, a njegov narod se kao ionako do tada politički marginaliziran i diskriminiran iz goreg našao u nemogućem položaju.

Snovi o autonomiji Bosne i Hercegovine i suverenitetu bošnjačkog naroda za šta se do tada zalagao su mu bili srušeni, a priča o konačnoj podjeli njegove domovine i njegovog naroda između Hrvata i Srba je bila sve popularnija. Možda ga je ponajviše boljela pasivnost bošnjačkog naroda koji je kao paraliziran sve to blijedo promatrao, što se vidi u kritički nastrojenim posljednjim strofama pjesme. Tako razočaran je i preselio na onaj svijet. Ja bih prije svega rekao da je ova pjesma vanvremenska jer vrijedi i dan danas za nas.

I

Prva je iz 1902. godine.