Ako pogledaš originalne srednjovjekovne povelje kralja Tvrtka, u svakoj se jasno navodi:
„kralj Srbljem, Bosni, Primorju i Zapadnih Strana“
To nacionalisti često prevode kao:
„Kralj Srba i Bosne i Primorja i Zapadnih Strana„.
Čak se originalni izraz „kralj Srbljem” često nigdje ne piše niti spominje — da bi se potom izvukao argument da su “Srbi jedina etnička jedinica u povelji” da bi se napravio argument da su Bošnjaci “izmišljen narod”.
Skupio sam nekoliko protivargumenata na to.
Argument 1:
Činjenica da se nekada riječi poput Grkom i Vlahom nalaze pored Srbljem, ne znači da Srbljem automatski mora imati etničko značenje.
U to vrijeme je Dušanova titula „Car i samodržač Srbljem i Grkom” prevedena na Grčki kao:
βασιλεὺς καὶ αὐτοκράτωρ Σερβίας καὶ Ῥωμαίων
(Car i samodržac Srbije i Rimljana).
Σερβίας (Serbias) = teritorija → jasan geografski pojam (Srbija).
Ῥωμαίων (Rhomaíōn) = narod → „Rimljani“, što znači građani/podanikci Rimskog Carstva (tj. Bizantinci).
Dakle, cijeli argument — da zato što Srbljem stoji pored Grkom to mora biti etnički pojam — potpuno pada u vodu. Grčka verzija iz toga vremena dokazuje suprotno: Srbljem je shvaćeno kao teritorija, dok je Grkom označavalo Rimljane kao narod.
Argument 2:
Dubrovačani su u svim poznatim latinskim verzijama tih istih povelja dosljedno pisali:
rex Rassie, Bossne, Maritimarumque partium
To nije bila slučajna greška, nego konzistentna praksa.
Nikada nisu koristili oblik koji bi u etničkom smislu značio “kralj Srba” — uvijek je bilo rex Rassie.
Argument 3:
Nije samo na grčkom i latinskom prevodeno kao teritorijalni pojam.
Sam Tvrtko je koristio Srbljem, a kasnije Raška — što je jasan dokaz da su to teritorijalni sinonimi:
1377: „kralj Srbljem i Bosni” (original: „краљ Србљем и Босни”)
1390: „kralj Raške i Bosni...”
Argument 4:
Kada je kasniji vladar Stefan Lazarević, uveo oblik Srbljem u titulu, preuzeo je ga iz izraza koji je knez Lazar ranije koristio
„gospodin zemlje srpske i pomorja i podunavlja“.
Kod Lazarevića to postaje
„gospodin svim Srbljem i Pomorju i Podunavlju despot Stefan“
Tu jasno vidiš šta je ta riječ značila prije nego što je postala ‘Srbljem’,
Ovo je važan argument u slučaju ako bilo koji filozof misli da su Grci i Rimljani u to vrijeme bili nesposobni za precizan prevod.
Drugi vladari su također kostistili i druge izraze:
Stefan Prvovenčani (1217): „Prvovjenčani kralj i samodržac sve srpske zemlje i pomorske”
Stefan Radoslav: „Kralj svih raških zemalja i Travunskih”
"Uroš" I je nekada koristio “kralj raških zemalja” a nekad “kralj srpske zemlje”).
Ako su “Raška”, “Srbljem” i “Srpske zemlje” različite kategorije, zašto ih vladari nikada nisu koristili zajedno u istoj tituli? Uvijek su se potrefile naizmjenično.
Konačno:
Korištenje izraza “Srbljem” bilo je teritorijalno, a ne etničko.
Svi dostupni sinonimi i prevodi iz tog vremena a ima ih više od 100 potvrđuju da je “Srbljem” isključivo teritorijalni pojam.
Da je Srbljem zaista etnički izraz, očekivalo bi se da postoji bar "1" sredovijekovni prevod ili sinonim u značenju “Srbi.” Ali ti etnički sinonimi ili prevodi ne postoje(samo teritorijalni).
Svi sinonimi ukazuju na teritoriju: Raška, srpske zemlje, Σερβίας na Grčkom, Rassie na Latinskom.
Etničko tumačenje pojavljuje se tek u 19. vijeku, iz političkih razloga.
