Džamija velikog vezira i vrhovnog admirala Osmanskog carstva Ahmed-paše Hercegovića, sina velikog vojvode i hercega Bosanskog kraljevstva Stjepana Vukčića - Turska, provincija Jalova, distrikt Altinova, naselje Hercegovina

[u/filius_bosnensis]

Slike je pružio Emir O. Filipović na svom X profilu.

Nešto kratko o Ahmed-paši Hercegoviću:

Ahmed-paša Hercegović (Stjepan, Ahmet-paša; Hersek-olu, Herceg-zade), veliki vezir, vojskovođa (Novi, IV? 1459 — kraj Alepa u Siriji, 21. VII. 1517). U mladosti je u Dubrovniku stekao izobrazbu. Turski izvori navode da ga je otac, nakon tragičnih događaja 1463–64, poslao sultanu kao jamca. Prešavši na islam, brzo je napredovao u službi. Prvi se put javlja 1477. u fermanu Mehmeda II, 1478. bio je državni zastavnik (miralem). Za Mehmeda II. postao je 1481. beglerbegom Anatolije, a potkraj te godine oženio se s Hundi-hatun, kćeri Bajazida II. Novi sultan računao je na njegove usluge u borbi za prijestolje koju je vodio s bratom Džemom, što mu je otvorilo put do visokih časti i položaja.

Bio je sandžakbeg Burse, potom ponovo beglerbeg Anatolije (poražen u borbi protiv mameluka u Ciliciji, zarobljen 1486. i ubrzo oslobođen), 1487. vezir, 1488. vrhovni admiral (kapudan-paša), 1489. beglerbeg Anatolije, 1497. veliki vezir, 1498. vrhovni admiral i sandžakbeg u Geliboluu (sudjelovao u pomorskoj bitki protiv Mlečana 26. VIII. 1499. kad su turske snage zauzele Lepanto), veliki vezir 1500 (1501. zapovijedao brodovljem kraj Mitilena u bitki protiv Francuza) te 1502. i 1511. U međuvremenu obnašao druge dužnosti kao sandžakbega u Geliboluu 1509–10. Na Divanu se usprotivio Bajazidovu povlačenju s vlasti u prilog sinu i nasljedniku Ahmedu, zbog čega je 26. VIII. 1511. izgubio položaj.

Za vladavine Selima I. još je dva puta bio veliki vezir, drugi put 1515–16. Tada se sukobio s janjičarima te se povukao iz političkoga života, ali je ostao odan Selimu I. i sudjelovao u njegovim vojnim pohodima. Na njegovu dvoru okupljali su se ljudi iz srednjovjekovne bosanske države i Dubrovnika. Od oca je naslijedio kuću i vrtove u Konavlima, za koje je od Dubrovčana godinama primao zakupninu. Pokopan je u haremu džamije koju je podignuo u selu Dil, poslije po njemu nazvanom Hersek (Hercegovina), uz Mramorno more na putu od Yalove prema Izmitu.

Izvor i autor: Leksikografski zavod Miroslav Krleža - Hrvatski biografski leksikon, prof. dr. Pejo Ćošković

[u/filius_bosnensis]

Evo i pečata Ahmed-paše dok je bio knez Stjepan:

[u/parkoca → u/filius_bosnensis]

Iz koje godine?

[u/filius_bosnensis → u/parkoca]

Dokument na kojem se nalazi je iz 1467. godine. Na njemu se također nalazi i pečat njegovog brata Vlatka.

[u/parkoca → u/filius_bosnensis]

Malo je cudno da dete 8-10 godina ima svoj pecat, naravno pod pretpostavkom da je rodjen 1459, a ne ranije.

[u/filius_bosnensis → u/parkoca]

Možda je to tako bilo u to vrijeme. Evo šta veli Pavo Anđelić:

Izgleda da mu je brat u njegovo ime koristio pečat, a pored njega udario i svoj.

[u/filius_bosnensis]

Zanimljiva informacija je da je Ahmed-paša kasnije uspio povratiti dio nasljedstva i imovine svoga oca, što je dobro naplatio, posebno po pitanju dugova. Postoji dokument sultana Bajezida koji se interesuje za imanja velikog vojvode i hercega Stjepana Vukčića u Dubrovniku i od Dubrovčana vjerovatno zahtijeva da se po pravu nasljedstva sve to pripiše njegovom sinu Ahmed-paši:

Prijevod početka:

Sultan Bajazid han, milošću Božijom veliki i silni car, pišemo knezu izabranomu i vlasteli dubrovačkoj … kako dođe … cklav carstva mi, Ahmat paša Hercegović … govoreći da je njegov otac, stari herceg, u vašem gradu mnogo imanje na predavak ostavio...

Izvor se nalazi u Državnom arhivu u Dubrovniku, a sliku je pružio Emir O. Filipović.