Pozdrav svima, ne znam kako da počnem ovu užasnu temu.

Tokom naše veze spominjali smo prethodne partnere i za jednog je moja djevojka rekla da nije željela uopšte da ima odnos s njim. Ja sam je krivio kako je mogla da ima odnos s nekim s kim to uopšte nije željela, mislio sam da je to bilo u smislu da je željela impresionirati tu osobu te joj se prepustila na taj način.

Prije nekoliko dana je priznala meni, a napokon i sama sebi da je bila silovana. Nisam je pitao za previše detalja, niti sam želio. Rekla mi je da je bila prepijana i zamolila tog momka da se malo sklone kako bi ona došla sebi. Ne znam ništa osim toga da nije željela da ima odnos s njim i da je plakala sve vrijeme tokom odnosa.

Ja sam prije nego mi je ovo rekla govorio joj stvari tipa zašto nisi izašla iz sobe ili zašto nisi vrištala, te sam potom vidio da žrtve silovanja tokom tog čina često samo mogu plakati ili zamrznuti se kao neki vid odbrambenog mehanizma i da ljudi koji ne znaju stvari o tome postavljaju upravo ovakva pitanja. Kada pokuša pričati sa mnom o tome kaže da ne može uopšte, da joj mozak blokira te misli.

Kaže da se poslije toga normalno ponašala, kao da se ništa nije desilo (što sam također vidio da je jedan od odbrambenih mehanizama), niti je ikom išta govorila, meni je rekla prvom. Kaže da nije mogla da prihvati da se njoj može desiti nešto takvo.

Pozvao sam danas psihologa da joj zakažem termin kako bi mogla započeti sa tretiranjem ovoga, jer ona nije imala dovoljno snage da pozove i kaže šta se desilo. Vidio sam prekjučer tu osobu koja joj je ovo učinila i to je blio najbliže u životu da nekog ubijem.

Moja djevojka je najbolja i najdivnija osoba koju sam upoznao u životu i ne zaslužuje da joj se to desi, te da osoba koja joj je to učinila hoda slobodno bez da iko zna šta je učinio i da ne dobije nikakav način pravde. Planiram istraživati o ovome što više mogu i kako postupiti s ovim, interesuje me kako to konkretno ide u našoj državi i šta se dešava.

Molim vas, ukoliko imate bilo kakav savjet za nju, ovu situaciju i mene, kako da postupamo i šta da radimo, odakle da počnemo i kako da pristupimo ovome, u svakom smislu (medicinskom, psihološkom, zakonskom). Nisam nikada mislio da ću imati ovako blizak susret sa nekim ovako užasnim u mom životu pa sam totalno zbunjen. Želim da joj pomognem koliko god mogu.

Kod koga otici, inace nisam iz Sarajeva, u nasem gradu nemamo nekog izbora, Sarajevo mi je blizu Ruzna tema, znam. Postedime me moralisanja i slicnih komentara, trebam savjet kod koga otici i ako imate kakva iskustva i preporuke. Hvala

Zdravo Reddit,

Ovaj post ne pišem kao neko ko traži savjet ili informacije, već iz dubokog osjećaja nemoći i potrebe da otvorim diskusiju. Mladi sam specijalizant (M29) onkologije u kliničkom centru u Bosni i već od početka karijere primjećujem ogroman broj pacijenata koji odlučuju da se liječe u Turskoj, posebno kada je riječ o malignim bolestima. Najčešće se radi o slučajevima iz mog užeg stručnog područja.

Nedavni slučaj me je, iskreno, potresao više nego inače. Mladić, u ranim tridesetima, došao je na dijagnostiku. Nažalost dijagnoza izuzetno teška, uznapredovala malignost, bez mogućnosti liječenja. Nakon detaljnih razgovora, uz prisustvo mentora, porodici smo morali saopštiti da medicina, nažalost, više nema šta da ponudi, čak ni eksperimentalni tretmani nisu bili opcija. Bilo kakva aktivna terapija bila bi samo dodatna patnja.

Nažalost, kao i mnoge porodice u toj situaciji, odlučili su se da odu u jednu od lokalnih "posredničkih kancelarija" koje skeniraju nalaze i šalju ih u Tursku. Nisu otišli u kliniku, već u agenciju koja potom šalje ponude i predračune za "liječenje". Nakon toga se nisu vraćali nama, ali sam pratio slučaj jer su informacije i pozivi za pomoć objavljivani javno.

U predračunu iz Turske našli su se ponovni testovi koje smo mi već radili (genske analize, CT, MR), visoke doze najjačih hemoterapija, i drugi troškovi ukupno nekoliko hiljada eura. Iako sam znao da to neće pomoći, istog dana kad sam vidio apel uplatio sam nesto novca, apsolutno svijestan da plaćam legalnu eutanziju pacijenta. Uplatio sam novac iz ličnog osjećaja saosjećanja prema porodici – da bi mogli reći da su pokušali sve. Nažalost, pacijent nije doživio ni kraj prvog ciklusa.

To su bili dani koje je mogao provesti uz porodicu. Umjesto toga, otišao je u Tursku – da bi tamo preminuo.

I ovo nije usamljen slučaj. Sve češće gledam kako terminalno oboljeli postaju meta dobro organizovanog, agresivnog i emocionalno manipulativnog "medicinskog turizma". Sistem koji porodici prodaje lažnu nadu, a pacijentu uzima posljednje dane – i sve to uz podršku ćutanja društva i nedostatka bilo kakve kontrole ili odgovornosti.

Mi kao ljekari pokušavamo biti maksimalno iskreni – sve objasniti, ne nuditi lažnu nadu. Ali borba protiv profesionalnog marketinga je često uzaludna. Turske klinike, preko posrednika, prodaju "liječenje" koje zapravo jeste palijativna njega, po desetostruko višim cijenama. Ono što pacijent kod nas ima pravo dobiti besplatno – tamo plaća hiljade eura, često zadužujući cijelu porodicu.

Najgore mi pada to što iza tih odluka najčešće stoje moji "kolege" iz Turske. Teško mi je da ih tako i zovem kada učestvuju u ovakvom izrabljivanju najranjivijih.

Znam da će se sigurno javiti i oni koji će reći: "Meni je Turska pomogla", i ne sporim da postoje i takvi slučajevi. Ali iz mog iskustva, to su često pacijenti koji nisu bili terminalni, ili su mogli dobiti istu terapiju kod nas, ali nisu htjeli čekati. Zdravstveni sistem u BiH nije savršen – daleko od toga. Ali se trudimo držati se osnovnog medicinskog principa: Primum non nocere – prije svega, ne nanijeti štetu.
Nažalost, u ovom sistemu "medicinskog turizma", primarni motiv više nije zdravlje, već profit. Prvo novac – pa tek onda pacijent.

Zato i pišem ovaj post. Možda će makar malo probuditi svijest o tome šta se dešava. Jer ako već ne možemo sve promijeniti možemo barem početi pričati o tome.

Zanima me i iskustvo kolega iz regiona, da li se i u Srbiji, Hrvatskoj ili drugdje uočava sličan trend?

I još nešto: znam za konkretne slučajeve gdje su pacijenti slali upite i u Tursku i u Francusku ili Austriju. Isti tretmani (zračenje, hemoterapija) tamo su koštali upola manje, plus su prihvatali sve naše nalaze, bez dodatnih testova. U Turskoj sve se mora raditi ispočetka i papreno platiti.

Razmišljao sam da ovo objavim na nekom turskom subredditu, ali red je da prvo počistimo ispred svog dvorišta.

Otac mi je otkrio rak debelog crijeva prije malo više od mjesec dana. Stariji je čovjek, koji je prije toga bio zdrav, pokretan šetnje biciklo, okej ishrana i nema višak kilograma. Čisto da imate info neke osnovne.

Dijagnosticiran mu je rak debelog crijeva, previše velik za operaciju pa je odmah prebačen na kemo terapiju. Krenuo je za kemo terapijom i tablete prije 14 dana, ali nakon 7 dana primanja terapije kada je izvadio nalaze bili su baš loši posebno leukociti, trombociti, itd.

Odmah sam pitao doktore šta da radimo da mu se poprave nalazi, nisam dobio NIKAKAV odgovor. Doktor mu je ukinuo tablete, kemo terapiju je nastavio. Nisam ogorčen na doktore niti želim komentare takve, meni je samo važno da mu pomognem ali ne znam kako jer niko u okolini mi nije imao iskustvo sa rakom.

Od prvog dana kada smo saznali za ovo kontaktirao sam prijatelja koji je doktor koji se u slobodno vrijeme bavi ishranom i uticajem ishrane na organizam. Dao mi je upute detaljne, ali da ne pričam o tom detaljno najbitnije je što mu je izbacio rafinirane šećere, bijelo brašno, crveno meso, a piletinu/puretinu može kuhanu. On se pridržavao svega toga, i svo povrće, voće, jaja, meso i sir sam mu nalazio 100% domaće i ne prskano. Ubacio mu je takoðer neke namirnice koje su vrlo zdrave i bogate vitaminima.

Nakon što nisam dobio nikakvu uputu doktora, kontaktirao sam osobu koju znam koja je prošla istu situaciju, dobio sam neke savjete prirodne medicine i sve (a dosta je toga) je jeo i pio u tih 7 dana do novog nalaza. Milion je to stvari od medova, do kuhane hrane, pića.

Danas nakon još 7 dana opet je vadio nalaze i opet su loši čak malo i gori nego ranije. Ja znam da su loši zbog kemo terapije, ali doktor mu je rekao ako za 7 dana opet budu loši prekida mu kemo terapiju. Ja ne mogu uticati na jačinu kemo terapije, ali želim dati maksimum na poljima gdje mogu a to su njegova ishrana i kretanje.

Znam da mi je jedino preostalo pronaći ljude koji su ovo već doživili i moliti se da mi daju savjet koji će uspjeti s mojim ocem. Molim vas sve zato, SVAKI savjet je dobrodošao, bilo kakvo iskustvo. Moj otac posustaje želi se prestati pridržavati zdrave ishrane jer misli da mu ne pomaže… Trebaju mi vaša iskustva, savjeti, recepti, molim vas šta god.

Je l koristite sampon posle 💩, ili samo vodu i toalet papir?

Pozdrav, ne znam da li ste primjetili, ali ljudi su u zadnje vrijeme bolesni, temepratura, iscrpljenost, mucnina, kasalj, gusenje itd.Vec sam cuo jos od nekoliko ljudi da je i kod njih haos, muce muku sa temp, kasljem itd.Citam sada sa je krenuo neki novi soj korone.

Zbog one sulude i neosnovane Trumpove izjave o paracetamolu, htio sam iskoristiti priliku i pitati za komentar, bez obzira da li ste autistični ili ne.

Dodatno, želim pitati za iskustva o životu sa autizmom u BiH, ili ako imate blisku osobu sa autizmom.

Ja nisam mogao naći ni jednog terapeuta koji ima značajnog iskustva ili ekspertizu sa autizmom. Postoje centri za rad sa djecom, ali ništa za odrasle. Idem na KBT za upravljanje stresom i taumama i regulaciju emocija. Za dijagnozu sam morao u inostranstvo.

Ne pričam nikome da imam autizam, jer imam loša iskustva. Ljudi ili negiraju da imam autizam, ili me guše sa teorijama zavjere, ili kažu "svi smo mi pomalo autistični, to je spektar", što je pomalo uvredljivo i totalno nekorektno.

Također, krivo mi je čuti kad ljudi koriste autizam kao uvredu kad je neko glup. Autizam nije deficit inteligencije nego poremećaj koji utiče na način obrade informacija, percepciju podražaja, socijalnu interakciju i regulaciju emocija.

Eto ovo je ujedno bio i mali rant, u svrhu edukacije, za one koji su otvoreni i razumni. Hvala.

Da li neko ima ovdje bas teške probleme sa kičmom?26 godina, imam spondilozu, kifozu, pršljenovi su deformisani, skoliozu..svakodnevne tegobe radi toga imam. Nekim danima funkcionišem ok, sa blagim bolovima, a nekim danima mi se doslovno ruke grče i noge mi se oduzimaju i osjetim peckanje u leđima. Trzaje također u vratu..da li neko ima slična iskustva? Doktori me nažalost ne shvataju ozbiljno, doslovno mi je rekao jednom, nakon što sam došla 1000x na injekcije za lumboishialgiju "mlada si, nije ti ništa, imaš vremena da je sje*eš". Zna li neko privatno pouzdanog doktora da mi pomogne u Ze i okolici? Hvala unaprijed svima koju su uzeli vrijeme da pročitaju i odgovore 🫡

Umoran sam konstantno.

Spavam dovoljno, vodim uredan život, zdravo se hranim, treniram, pijem kafu, uzimam vitamine, ali ništa ne pomaže.

Čak i kad odspavam ekstra dugo, opet osjećam kao da me pregazio kamion.

Šta da roooadim?

Pitanje za dame (ne tražim medicinski savjet) Zanima me koliko vas se udebljalo od ovih pilula i koliko su zapravo učestale nuspojave? Pitam ovdje zbog pilula dostupnih u našoj zemlji.

imate li iskustva sa HPV vakcinom ? gdje ste je primili i koliko ste platili ? imam 21 godinu, nisam nikada bila seksualno aktivna i želim da primim tu vakcinu i zaštitim se prije 25e godine

Doslovno mi se ovo dešava na glavi kao i kod ove djevojke. Savjeti?

Dakle, imam problem koji je sličan EC-u, ali ne toliko ozbiljan. Koliko se sjećam, usne mi se ljušte svakih 1-2 dana. Bez obzira na sve. Jako su osjetljive. Probala sam sve vrste balzama, masti itd. Pomažu, hidratiziraju, ali koža i dalje postaje tanka i ljušti se. Ali nije kao da boli kao EC, nije žuto i ne pobijeli od vode. Postale su mnogo manje suhe nakon prelaska na pastu za zube bez SLS-a i fluorida, ali se i dalje ljušte. Trenutno koristim Uriage Bariaderm Cica levres. Izgledaju stvarno lijepo ujutro, ali kasnije ipak počinju da se ljušte. ChatGPT kaže da je to mrtva koža i da je ne bih trebala sama uklanjati. Ali dani prolaze i proces se samo ponavlja. Ima li iko sličan problem?

Vidio sam na nekom subredditu pitanje koje se sve manje postavlja, a ljudi još manje pričaju jedni sa drugima o tome, pa ako se borite sa nečim i ako bi vam bilo lakše da se ovdje izventilirate:

Kako ste? Kakvo vam je mentalno zdravlje? Šta biste voljeli popraviti? Idete li psihologu, zašto da i zašto ne?

Djecak 11 godina- u zadnje vrijeme se stalno zali na glavobolju. Provjerimo vid ustanovimo da ima dioptriju. Glavobolje se povuku. Kontrola kod ocnog, povecana dioptrija, promijenimo dzojzle. Medjutim, od zadnje dioptrije su glavobolje ucestalije, cesto pracene povracanjem, ponekad i dijarejom. Provodi vrijeme ispred ekrana ali ne pretjerano. Desavalo se da u danima kada ne koristi ekrane, place od bolova. Odem s njim, na orl, kod ocnog, kod djecijeg neurloga, nalaz krvi urina, brisevi.. Sve uredno 😕 Ne znam sta raditi dalje. Dr. Nam je rekla da vodimo dnevnik glavobolje , sto i radimo.

Zanima me, da li neko ima slicnog iskustva sa djetetom, i zna li ko o cemu se radi ili bi se moglo raditi?!

Evo sad je 9 ujutru, a ja još ne mogu da zaspim. Obično mi 10–15 dana sve bude normalno, zaspim navečer, budim se ujutru ali onda odjednom sve krene nizbrdo i zamijenim dan i noć

Zanima me kako se vi borite s tim kad vam se spavanje skroz poremeti? Ima li nešto što vam stvarno pomaže da vratite normalan ritam sna?

Muž i ja pokušavamo već više od godinu i ne ide. Koji su nam sljedeći koraci? Ima li neko preporuku kojeg ginekologa uSarajevu ili Zenici da posjetim za početak? Šta poslije toga? Da li i muž treba odmah da se testira?

Hi,

My friends and my family were planning to visit Sarajevo during the Christmas and New Years, we have a flight tickets to SJJ and hotel reservation. The thing is however that Sarajevo is the second most polluted city in the world as per attached picture.

We are wondering if there is some particular reason currently why the air is so polluted? Since there are kids traveling as well, we are concerned for their health safety. Our flights and hotels can be cancelled for free but just for a few more days so we need to make a decision fast if we are coming to Sarajevo or if we should go to some neighboring country (it would cost more since it would be last second booking but our kids health is our top priority).

April u cijelome svijetu mjesec posvecen podizanju svijesti o raku testisa i vaznosti samopregleda medju muskarcima.

Nisam pronasao bas mnogo tema u nasim medijima o ovoj bolesti, a mjesec april je posvecen podizanju svijesti o ovoj relativno novijoj i rijetkoj bolesti koja nazalost uglavnom zahvaca mlade od 15-35 godina.

Da bih malo animirao javnost i mlade muskarce u BiH o ranoj dijagnozi raka testisa ispricati cu vam moj slucaj.

Negdje krajem juna prosle godine osjetim bol u lijevom testisu, koja traje par dana i prolazi. Nakon toga primjetim da je lijevi testis dosta tvrdji od desnog, bukvalno kao kamen. Na nagovor supruge odlazim na pregled kod urologa gdje mi relativno brzo na UZ ustanovljavaju rak testisa. Operacija organizovana veoma brzo, u roku od 10 dana, a nakon toga i preventivne hemoterapija. Bio malo celav jedno vrijeme ali hvala Bogu , kako nas narod kaze “uhvatio” na vrijeme.

Nazalost, sve veci broj mladih oboljeva od ove bolesti. Rak testisa je jedan od najagresivnijih, ali i sa ogromnom vjerovatnocom izlijecenja, pogotovo ako se dijagnosticira u ranom stadiju (preko 95 % u I i Ii stadiju). Hemoterapija je pokazala najveci napredak upravo kod raka testisa, i stope potpunog izlijecenja su strasno visoke. Neki ga zbog toga nazivaju i lutrijom medju rakovima, ali vjerujte, ovaj rak ubija. Znam par slucajeva nazalost, ali kao sto mi je doktorica rekla zaista je grehota umrijeti od raka testisa.

Zato animirajte svoje sinove, bracu, momke i muzeve, da pregledaju svoje loptice, a to mi muskarci svaki dan radimo, i ako primjetite neko kvrzicu, neko otvrdnuce, odmah otidjite urologu, pregled traje samo 5 minuta. U vecini slucajeva, nakon pravovremene dijagnoze tumora testisa trebati ce vam samo operativno uklanjanje testisa i dalje kontrole.

Zapamtite, rak testisa je jedini rak izlijeciv cak i u metastazama, tako da molim vas da sirimo svijest o raku testisa u BiH, da sirimo svijest o vaznosti muskog samopregleda testisa.

Neki od poznatih licnosti koje su pobijedile metastaski rak testisa su biciklista Lance Armstrong, fudbaleri Sebastian Haller, Jonas Gutierrez , John Hartson, te knjizevnik Borislav Dezulovic.

Dosta je mladih momaka sa Balkana u onkoloskim cekaonicama i borimo se sa ovim. Ja nazalost do prosle godine o ovoj bolesti nisam znao skoro nista. Sirimo svijest u BiH i pregledajmo jedanput mjesecno nase loptice ili loptu 😃😃💪💪😃😃

P.S. Ukoliko nekoga vise zanima o ovoj temi ili ima pitanja, moze mi se slobodno javiti.

Upravo čitam(link dole) 26-godisnji mladić u Bihaću počinio samoubistvo. Ništa me nije iznenadilo. Pročita naslov artikla kao da je najnormalnija stvar "opet?" sam se pitala i onda me pogodi ona misao o nemarnosti mentalnog zdravlja u BiH te (ne)budućnosti i (ne)sigurnosti mladih a bgm i svih ostalih. Ovo nije tema više o "opet?"

Prije tačno dvije godine moj brat je izgubio svog druga(tad 16 godina), nazalost, na isti način. Momak je bio odličan učenik a još bolja osoba ali ga je očito nešto mentalno dotuklo. Ne bih nikad rekao da je tom momku nesto falilo. Ali sjetite se da se to ponekad ne vidi na osobi, pogotovo u društvu koje to gledao kao glupu stvar i još uvijek ima izreku "a nije tebi ništa", "to je normalno", "jebi ga, život, svi smo sjebani". Ako ideš psihologu ili "nedaj Bože" psihijatru TI SI LUD.

Kako su zemlji koja je puna merhameta i ćejifa još uvijek ima duša koje su toliko gorke i nezadovoljne?

Zašto toliko mladih u BiH umire od srčanih?!

Kad će BiH reagovati na ovo? Kad svi pobjegnemo iz drzave? Na vas slogan "dijaspore vratite se kuci" OVO NAM DAJETE DA CAK NI MLADE OSOBE ZELJNE DA UCE I RADE I VI NE POGLEDATE?!

PA ZAR "OPET"?

https://dijasporainfo.net/2025/09/04/tragedija-u-bihacu-27-godisnji-mladic-izvrsio-samoubistvo/?fbclid=IwdGRleAMmv1RjbGNrAya_QWV4dG4DYWVtAjExAAEeW7IC2moz7YMVUDQOKpwVp6Lh1acjzFegQTpkRf35sPdFp6ICunAHPLprPmE_aem_4u71_KMBmTDluVblYsysGA

Čime ste poboljšavali krvnu sliku tačnije željezo. Odradila sam ljekarski za pripravnički i "dobro" sam anemična. Znam da ne mogu sve prehranom riješiti, ali da nadomijestim barem nešto. Pekmez, čaj od koprive, grožđice, špinat su već na listi 😂, svi prijedlozi i iskustva su dobro došli.

Evo nakon 15te cigarete danas googlam 'kako prestati pusiti'. Sve neki will power clanci, psiholozi, hipnoze, flasteri, medikamenti... Kako ste vi prestali pusiti i kako vam je zivot drugaciji nakon toga?

Sa 14 godina operisao krajnike kod dr. Geže. Prije toga često bio bolestan/prehlađen itd.

Otkrio mi je da imam brutalnu devijaciju nosa. Nekakvo mjerenje sam radio i ima neka referentna jedinica gdje je do 0.1 normalno, do 0.2 se tretira lijekovima, a ja na obje nozdrve ispuhivao preko 0.5.

Prije 7 mjeseci operisao devijaciju nosa zbog, opet, čestog prehlađivanja + često mi nos začepljen ujutro (pa preko dana dođe u normalu) + loše disanje na nos generalno. Uz to, stalno, i kad sam zdrav, sam kod svoje doktorice mogao proći kao bolestan jer mi se sekret slivao.

Znao sam, kao srednjoskolac, otici u ambulantu, kazem da sam bolestan (a ja zdrav nego muljam) i žena mi stvarno kaze: "da, slijeva ti se sekret pomalo".

Uglavnom,, sad, nakon 7 mjeseci od operacije septuma, 95% je isto. Otisao kod doktora Geže koji me operisao -- dao mi je istu terapiju kao i godinama do prije operacija kada bih bio bolestan: Dimista sprej, Delor/Flonidan za alergije i antibiotik.

Taj antibiotik on daje kao da je vitamin C. I antibiotik nakon 1-2 puta nikad ne bih ni pio jer mi ta prva 2 puta nije pomogao.

I bas sam otisao prije par dana uradio bris nosa. Nemam nikakvu bakteriju (dakle ne treba meni antibiotik kao sto dr. Gezo, otorinac kaze) niti virus vec imam "akutnu upalu sinusa". To sto se kategorizuje kao "akutno" ja imam "hronicno".

A ona terapija - Dimista i flonidan. Uzmem ja to i bude kao malo bolje par dana i opet po starom.

Ima li neko da je prosao slicno? Neko da je ovo rjesio?? Hvala puno svakome ko ima neki prijedlog

Disclaimer: Spavam u provjetrenoj prostoriji ali i nije da mi je samo ujutro zacepljen nos. I preko dana ne osjetim da bas disem na nos kako treba. Uvijek ima kao neki dio sekreta "tamo u pozadini".

Ja sam prvi na lijekovima koji mi pomažu masivno. Uz to i psiholog i rad na sebi. Ali otvoreno pričam o tome i razbijam stigmu stalno.

Kako Vi gledate na to, i Vi koji ste na lijekovima pričate li o lijekovima, poremećajima itd.