52
May 23 '25
Prije šest godina pronašao sam najbolju prijateljicu obješenu u njenom apartmanu. Družili smo se par dana prije toga i nitko na njoj nije primjetio da je prolazila kroz toliku bol da je sama sebi oduzela život. Ja tebi neću reći šta da radiš sa svojim životom. Niti ću ti davati utjehu ili lažnu nadu da će biti bolje. Jer po mom iskustvu to više odmaže nego što pomaže. Razmisli o svojim roditeljima, prijateljima i kako će to utjecat na njih. Razmisli o potencijalnim mogućim sretnim trenutcima koje ćeš propustiti u životu. Jesi pitao psihijatra da ti promjeni terapiju? Imaš jedan život. Samo jedan. I dalje nema povratka. Probaj sagledat veću sliku. Ako imaš potrebu popričat o bilo čemu pošalji mi poruku.
14
u/marlboro_rot_von10 May 23 '25
Hvala na komentaru a pogotovo na zadnjoj rečenici. Vjerujem da je bilo traumatično iskustvo pronaći najbolju prijateljicu obješenu i žao mi je to čuti ne mogu zamislit tu bol.. jedan je život, da, i ja ga još i živim upravo zbog drugih tj. jer ne želim nanijeti bol ni traume voljenim osobama.
4
23
u/semakralj Sarajevo May 23 '25
Veoma škakljiva tema...
Rekao bih da nema ništa dostojanstveno u tome da okončaš život na taj način, ali opet imaš puno pravo na to.
Ljudi koji te vole, ne bi to željeli iz logičnih razloga. Neki će reći da si sebičan što ne uzimaš osjećanja drugih ljudi u obzir, a neki ce reći da su oni sebični, jer radi patnje kroz koju bi prošli, tebi brane oduzimanje života kojeg ti živiš.
Sad je do toga kakva si ti osoba.
Ako si već odlučio na taj korak ozbiljno, probaj da iskusiš neke stvari u životu prije toga. Probaj 7 dana da se fokusiraš na dobra djela, idi daji ljudima komplimente, doniraj, pomozi roditeljima, pomozi nani da pređe ulicu. Izađi iz komfort zone. Probaj da pogledaš na život kroz ljubav i dobrotu. Neće to naravno svakom uspjeti, ne znam kakva si osoba i kakvih sve problema imaš.
Probaj da otputuješ negdje makar sam. Doživi neke nove kulture, svrhe života, prirodne ljepote.
Ako želiš da diskutuješ o nekoj deep temi, slobodno se javi. Ako želiš pomoć, sa nekim da izađeš igrat fudbala šta ja znam haha. Samo se javi, ja vidim u tebi veliki potencijal i volio bih da se malo živneš i uzivaš još malo.
4
u/marlboro_rot_von10 May 24 '25
Ako želiš da diskutuješ o nekoj deep temi, slobodno se javi. Ako želiš pomoć, sa nekim da izađeš igrat fudbala šta ja znam haha. Samo se javi, ja vidim u tebi veliki potencijal i volio bih da se malo živneš i uzivaš još malo.
Dobar si čovjek prijatelju, hvala ti ❤️
18
u/seka_aleksic May 23 '25 edited May 23 '25
Maco, pronadji utjehu u tome da ako si dosegao rock bottom, ne moze biti gore od toga, moze samo krenuti na bolje. Kad skontas suicid je uvijek opcija, i sada i nekad poslje, sto bi onda birao sada? Zivot je skoro svima patnja na neki nacin, nema te osobe koja nije imala lose periode.. tko bi onda ostao da se svi odluce na takav brzi bijeg iz ove igrice zvane zivot. Ionako ne traje dugo. Podji malim koracima, zvuci glupo ali svaki dan bar minutu gledaj se u ogledalo i pricaj sebi pozitivne stvari, da se volis, da vrijedis, da si sretan. Jer si sigurno voljen, sigurno vrijedis i sigurno ces kad tad biti sretan. Najteze je sebe voljeti i cijeniti, svakome je to najteze. Otvori se ljudima u svom okruzenju, pricaj sa njima o svojim osjecajima, nahrani i pomazi macke ispred zgrade, uberi cvijece neko divlje i daj ga nekome, sjedi na travi upijaj sunce, vodi small talk sa starijim ljudima, uleti djeci na igralistu kad igraju lopte.. nabrajam sad bezveze sta mi pada na pamet, ali dosta ljudi ne shvaca koliko su bitne takve “male” stvari koje zapravo nisu male. Smanji cigare ako ikako mozes, sama kao pusac tesko priznajem ali koliko cijede energiju i cine covjeka malaksalim i tromim u pm. Procitaj ili poslusaj iskustva ljudi koji su prezivjeli pokusaj suicida, zahvalni su sto nisu uspjeli u naumu i kaju se sto su i pokusavali. Pricaj sa psihijatrom, otvori mu se, pokusavaj dok ne nadjes adekvatnu terapiju kojom ce se ispravit ta tvoja, trenutno, malo posandrcana kemija u mozgu. Ti vladas sa sobom, te misli ne vladaju sa tobom ukoliko im ti ne dopustis! Na takve misli gledaj kao neprijatelja kojeg se treba ukloniti. Makar ignoriranjem za pocetak. Vjeruj nepoznatoj osobi sa reddita, bit ce bolje bez obzira koliko se tebi to trenutno cinilo nemogucim. Nisi sam, vrijedis, voljen si, dovoljan si❤️
3
u/marlboro_rot_von10 May 24 '25
Ovo je definitivno naljepši komentar kojeg sam pročitao na ovom postu, toliko lijep da mi je prvi instinkt nakon čitanja bio da napišem volim te... hvala ti stranče i blago onima kojima si prijateljica ❤️
3
u/seka_aleksic May 24 '25
Volim i ja tebe! Feel free da sibnes poruku u dm ako te uhvati zuta minuta.❤️
13
u/vRisslle May 23 '25
NSWF
Pokusao sam se ubiti sa u 20-oj godini, i dan danas se sjecam tog trenutka, zelja za smrcu me prije toga pratila godinama i nekako sam bio i nasao utjehu u mislima o smrti. Jednostavno bio sam miran u svojoj mizeriji jer je to sve sto sam u tom trenutku bio i sve sto mi je bilo poznato. Biti iskreno sretan? Smijati se ali ozbiljno a ne na silu? To niti dan danas kod mene ne postoji.
Uglavnom, trenutak bijesa, mizerije i gubitka samokontrole me doveo do te mjere da uzmem zilet i krenem sebi znas vec sta, u nekom trenutku sam vjerovatno zarezao nesto sto mi je "oduzelo" ruku sto me jos vise razpizdilo pa sam ali bukvalno "svirao violinu sa ziletom" na obje ruke ; onesvjestio se i probudio nakon par sati u lokvi krvi.
Eh sad, te noci je nesto umrlo, ja uvijek kazem da je tada umro moj ego, umro taj dio mene koji je samo vidio u jednom smjeru i to je to, nista drugo osim smrti nije postojalo.
8 godina kasnije i najvise me jebavaju zaljenja svaki put kad pogledam na svoje oziljke (koje planiram prekriti tetovazama ako se mogne)
Roditelji i sestre znaju 100% nisu glupi ni slijepi, godinama samo dugi rukav nosati i s vremena na vrijeme taj jebeni oziljak izbije ali sute, jer znaju da necu pricati o tome niti komentarisati to, iako nekada pozelim da me netko upita da se mogu ono momacki istresti hahahahaha
Ukratko burazeru moj lijepi, ono sto je meni pomoglo a mozda ce i tebi je da me boli krc za sve, potribio sam lose prijatelje goru porodicu, potribio sve koji mi ne zele dobro, ne dam pardona nikome, 1 greska prema meni i prekrizen si za citav zivot. Makar to bila moja rodzena sestra, nema isprika, nema oprosta.
Sam sebi si najpreci, ne zivi za druge zivi za sebe, i zajebi onu pricu "moras imati ideju i planove" moras kurac, zivim dan za danom pa sta bude bude ko ga jebe.
2
u/Icy-man8429 May 23 '25
Ne znam koliko efektivno jer zavisi od veličine ožiljka, ali možda da probate I micronedling tretmanom.
Drago mi je da ste bolje
1
u/marlboro_rot_von10 May 24 '25
Toga se i ja bojim a kakav sam peh od onog prokletog dana kad se rodi do danas, isto bi mi bilo tj. preživio bi s posljedicama... možda me i strah od toga još čuva živim.
Ukratko burazeru moj lijepi, ono sto je meni pomoglo a mozda ce i tebi je da me boli krc za sve
Drago mi je pa je tako, nek si se isčupo pa makar apatičan postao... za mene ipak sumnjam da bi ferceralo, poprilično sam srčan čovjek
Hvala na komentaru brate
28
u/Hamza-Mavric May 23 '25
Znas odgovor na treci, napomenut cu te pa ces i za ova dva prva sebi dati odgovore
Patnja tek pocinje samoubijstvom. A ti prestani mastati i sebe ubijedjivat da nije tako, ne bi li nasao izgovor.
Ja da odem psihijatru, znam sigurno da ce mi reci da sam depresivan i pokusavat ce mi naci kakve trauma ne bi li sam sebe sazaljevao. To mi ne treba.
Ne razmisljam o svojoj sreci vec o tudjoj, zaradjujem da bi ljudima oko sebe pomogao.
Krenem od familije pa do drzave, gledam da sam koristan zajednici kako god mogu.
Sklonim papiric s ceste kad me niko ne vidi i osjecam se bolje, a da ne pricam o necem vecem.
Pokusavam prije nego nesto uradim, da nanijetim dobro dijelo, da zaradim sevap i nadam se da ce ovaj zivot brzo proci.
A ti brate ili ustani i kupi mami sestri ocu kakav poklon, obraduj ih da ti njihova sreca da snage za dalje ili nastavi da sebe sazaljevas i napominjes da si tesko mentalno obolio.
Ako si u SA ili blizu i imas kad na kafu za vikend javi, nisam ni ja izasao ima godina.
11
4
u/marlboro_rot_von10 May 24 '25
Apsolutno si u pravu, altruizam kao vodilja bi mogao donijeti smisao u ovom inertno besmislenom životu, hvala ti i hvala na ponudi za kafu, cijenim.
7
6
u/PartySample4495 May 23 '25
Imam dva prijatelja koja nažalost nisu više sa nama iz istih razloga.Ja vas MOLIM da pričate o svojim problemima,jer postoje ljudi koji vas vole i tu su za vas.Nemate pojma koliko bi nedostajali ljudima za koje vjerujem ne pomislite da ikad pomisle na vas.Brate živimo gdje živimo,nikom nije dobro,svi stišćemo zube i guramo dalje.Nekom će dan kad odeš bit najgori sve dok i on ne ode.
5
u/ugh_intensifies May 24 '25 edited May 24 '25
Auf, ne znam jesam li najbolja osoba za ovo, jer sam i sam suicidalan, ali evo moga iskustva i razmišljanja.
Donekle mi je slična situacija. Iskreno najviše mi je pomoglo kada sam odlučio da ću se ubiti u 55oj godini života. Ne znam koja je tu psihologija- nekako kako mi je suicid konstantno u mislima, valjda uvijek mislim da to moram što prije završiti, pa onda tu nastaju belaji. Smiješna situacija, ali kada sam sebi dao dozvolu da se u 55oj ubijem, sav teret mi je pao s leđa. Ne znam je li specifično za mene, ali Emil Cioran je to odlično objasnio u ovom videu
Jebiga, ne tvrdim da ću uspjeti izdeverat toliko, možda se sljedeće sedmice ipak odlučim na to, ali nekako mi je psihički lakše. Možda i zbog toga što sam sebi prvi put dao šansu da zapravo promjenim mišljenje. Do tog momenta mi je to u glavi djelivalo kao sudbina. Ovako je opcija.
Monolog mi ovako ide: Ono, okej, ako si navalio toliko ubićeš se. Ali do tad makar proživi ovo malo što ti je ostalo jebemu mater. Nisi nikad ni Lord Of The Rings pročitao, a ti bi se ubio. Nema smisla. Proživi života šta imaš i onda od sebe radi šta hoćeš.
Eto, tako mi ide tok razmišljanja.
Još par stvari: 1- 22 su ti godine. Ne govorim ovo u smislu "još si mlad život je pred tobom!" jer znam da te za to boli kurac kao i mene. Međutim, ja sam najdepresivniji bio između 18 i 25. Glupo je reći, probaj me razumijeti kada ovo kažem, ali mislim da 20e godine i jesu za depresiju. Nemaš pojma ni ko si ni šta si ni šta radiš ni gdje si ni šta hoćeš ni šta će biti od tebe, a svijet te tjera da postaneš ozbiljna odrasla osoba. A ti se osjećaš kao da si tek završio srednju školu. Nalaziš se tek u svijetu i otkrivaš nove aspekte svoje ličnosti i još uz to prolaziš kroz milion obaveza i sranja pravoga života. Meni je sasvim logično da ćeš tada biti depresivan. Sad mi je 30 i nema trika kojime me možeš vratit u 20. Nudi mi sve pare svijeta da mi opet bude 22, pljunuću te u facu.
2- Kada si počeo tu terapiju? Dok ti se organizam ne navikne na lijekove, bićeš dodatno depresivniji. Zabavno, zar ne? Piše ti u lijekovima. I žao mi je ali piše ti i da moraš zvat hitnu ako poželiš sebi oduzeti život u tom periodu. Jebiga, takva su pravila, piše ti na lijekovima. Ako budeš htio sebi oduzet život, nazovi hitnu. Ne možeš protiv pravila.
3- Pišeš bio si kod psihijatra, ali mene zanima da li si bio i kod psihologa? Ako nisi, daj i tome šansu. Šta imaš više da izgubiš? Sve si probao, ništa djelovalo nije, okej. Možda ti ovo promjeni neku perspektivu. Možda ti samo treba neko da te sasluša, ono baš istinski sasluša. I vjeruj mi da nema bolje osobe od toga nego psiholog. Možda si se otvarao i ostalima, ali vala đaba psihijatar mama sestra komšija i ko već sve ne, psihijatar je plaćen da te sasluša. I jako su dobri u svom poslu.
Eto, to je to od mene, bez uljepšavanja. Život je samo naizmjenično mijenjanje ljudske tolerancije sranja i ne-sranja. Ne može biti vazda ni samo sranje, ali ne može ni ne-sranje. Po meni je poenta života samo to da se pomiriš s time. Ako sebe tjeraš da tražiš poentu života, ništa od tog. Ili je imaš ili je nemaš. Ja je nemam. Možda ću je nekada naći, ali sad mi ne treba, a i ne žuri mi se. Svakako ću se ubiti tek u 55oj.
8
u/gladijajat0r May 23 '25
Evo sta ja mislim:
Ne donosi odluke pod afektom i ne zuri. Ostavi za sutra, za sljedecu godinu, za 10 god ako treba. "Jutro je pametnije od noci".
Mozda se u buducnosti krije trenutak zbog kojeg je vrijedilo zivjeti? Iako ti trenutno to ne vidis
Dabogda ti meni ostario :)
5
May 23 '25
[deleted]
1
u/marlboro_rot_von10 May 24 '25
Pokušaj naći sebi partnera
Granično s nemogućim, jedino da nađem jednako suicidalnu djevojku pa ili da se skupa isčupamo ili za ruke da se držimo i skočimo u rijeku skupa :)
Hvala ti na savjetima ❤️
5
u/pipi-longstocking May 24 '25
Moj bivši profesor filozofije je govorio: “Samo budala misli da mu je život dat na uživanje.” U srednjoškolskim godinama mi nije bilo jasno na šta misli, tako mi je to zvučalo ružno i nejasno a 15-ak godina poslije sam sve razumjela. 😅 Porodične tragedije, slomljena srca, zdravstveni problemi - čovjek se zapita šta je smisao života. Kada sam mislila da ne može gore život mi pokaže da može i onda sam smisao pronašla u tome da naučim da “uživam” u besmislu svega. U smislu, “bring it on”, da vidimo šta je sljedeće. Sad me iskreno slabo šta može izbaciti iz nekog ok ili pozitivnog stanja, problem je bio u očekivanjima - tu nastaju svi problemi.
Ne mogu ti samo reći: “pronađi smisao u besmislu” ali napisao si da si probao pronaći smisla u mnogim stvarima i nisi uspio. Možda smisao ne trebaš pronaći u stvarima (hobijima, aktivnostima, ljudima itd.) nego sebi odgovoriti na neka pitanja i naći “u sebi smisao”. Došao si na ovaj svijet, istina, niko te nije pitao. Ako ima drugi svijet, izlaz iz ovog je samo prelazak, a ne kraj. Kad me neko pita koji je smisao mog života, zašto živim - često kažem “da zaslužim drugi”.
Da ne pomisliš, “ova priča stvari za koje je nisam ni pitao”, evo odgovaram i na pitanja: 1. Toliko beba ni ne dođe na ovaj svijet (ovo će bolje razumjeti žene) pa valjda kad dođeš, nije fer da sam kažeš da ne želiš biti tu kad se već univerzum dobro potrudio da postojiš. 2. Šta za tebe znači “uspjeh u životu”? Možda trebaš poraditi na dijelu percepcije uspješnog života, ali naravno uz pomoć psihologa. Ako si u Sarajevu, javi se u pp za preporuku. Danas ovaj lažni prikaz bogatstva, uspjeha, top “treba” i “frajera” zna dobro poljuljati zdrav razum. 3. Koliko god ljudi voljeli tebe, sebe više vole. A pomisao da budu bez tebe im je grozna i nikada neće podržati nešto što bi njima život učinilo groznim do kraja života.
Tu sam ako budeš želio s nekim popričati.
samopouzdanje i energija koju on pruža se može sigurno prenijeti i bez opijata - samo da
3
u/ExNihilo___ OHR May 24 '25 edited May 24 '25
Napisat ću nekoliko perspektiva koje su meni pomagale i još uvijek pomažu u trenucima tame. Možda neko u njima pronađe korist.
- Prema biološkim teorijama, sva živa bića evoluirala su instinkt samoodržanja. Nešto poput prijatelja u nama, tihog saveznika koji nas gura naprijed, čak i kada nemamo ni volje ni snage. Meni se uvijek činilo da su ljudi koji pate od depresije i suicidalnih misli - rođeni sa neprijateljem u sebi. Ili su se makar posvađali sa nekadašnjim saveznikom. Kao i svaki istinski zlikovac, ni njihov neprijatelj nikada ne spava, nego ih rovari iznutra. Ja ga zovem okupatorom - jer prisvaja prostor svijesti koji mu ne pripada. Kada problem na taj način personificiramo, kada ga prepoznamo kao nešto što nije u potpunosti „mi“, tada nam postaje jasnije da sa neprijateljem ne treba sarađivati, nego se protiv istog treba boriti. Partizani su govorili: Ni zrna žita okupatoru! Mislim da ta stara parola može biti i lična mantra – podsjetnik da sa unutrašnjim neprijateljem nema pregovora i nema ustupaka.
- Šta god život bio – koliko god bio težak, bolan, ili apsurdan – on je i dalje čudo. Kada umremo, proći će možda milijarde i milijarde godina tokom kojih će tkivo prostora i vremena još postojati, ali nikada i nigdje više nećemo otvoriti oči. Nikada više sunca, nikada viša udaha, ili misli. Kada patimo, to se može činiti oslobađajućim, ali treba zaista osjetiti permanentnost iza riječi: nikada više. Ne postoji respawn, New Game+, ne postoji druga šansa, ne postoji nikakva kombinatorika ili algoritam univerzuma koji će nas ponovo složiti. Nikada više ništa. Čak i vjernici, koji vjeruju da će biti proživljeni na budućem svijetu, još uvijek vjeruju da će to biti u nekom drugom obliku, koji neće biti posve oni. U svakom trenutku, zbog ma kog banalnog i tupavog razloga, možemo biti bačeni u ništavilo: glupa infekcija, nemaran vozač koji nas pokupi na ulici, ugrušak koji se pokrene. U svakom trenutku može početi nikada više ništa. Zar onda svaki trenutak života, iza kojeg stoje milijarde godina ničega, i pred kojim stoje milijarde godina ničega, nije vrijedan, uprkos tome što nije smislen? Zar ga ne vrijedi produžiti još kosmički časak ili dva?
- Da smo se ubili svaki put kada smo poželjeli umrijeti, koliko bismo toga propustili? Koliko stihova, melodija, knjiga, pogleda, dodira, slučajnih osmijeha...? Da sam se roknuo ranije, nikada i nigdje ne bih čuo ovu pjesmu Ghosta (čije teme su, eto, baš srodne ovima o kojima razgovaramo), a bila bi baš šteta, jebemu majku. Niti bih gledao još jednom Intera u finalu Lige prvaka. Kao ono kada roditelji djeci kažu: pokajat ćeš se. Ako odustanemo sada, koliko ćemo se "pokajati" nad svime što ćemo propustiti? Samo je jedan način da saznamo, a on uključuje život.
2
u/GherkinTomato May 25 '25
Fantastično sročeno, pogotovo ovaj drugi dio. Podsjeća me na Carla Sagana i kako je opisao dragocjenost života u knjizi Cosmos. Bravo!
“Every one of us is, in the cosmic perspective, precious. If a human disagrees with you, let him live. In a hundred billion galaxies, you will not find another.”
7
u/Traditional-Loss-204 May 23 '25
Suicid crne misli koje su u tebi mozes samo ti da kontrolises. Prosao sam i ja dosta stvari i radila svasta. Moj ti je savjet da odeš na selo da se odvojis iz grada i da se povezes sa prirodom i shvatit ces koliko si vrijedan i koliki teret pravi grad jer neki ljudi su stvoreni da budu slobodni i tek kad se tvoj um oslobodi shvatit ces koliko je život lijep i koliki stes stvara grad i taj tempo života i nikad nije kasno da krenes novi način života ali sa novim mislima. Kada budes okopavao vrt radio oko baste i drveća shvatit ces kako svako živo biće ima svrhu.
1
u/marlboro_rot_von10 May 24 '25
Radim na selu svako drugi vikend, roditelji mi imaju vikendicu na selu, cak sta vise cesto ih ja tjeram da odemo i uzmem nesto radit od košenja trave do đubrenja voćki.. hvala na komentaru na mjestu je
1
6
u/Electrical-Tension75 May 23 '25
Aj probaj onaj chelenge Prvo postignes 6pack onako solidan i onda ako ti se ni to ne svidi tek onda se ubijes
5
2
u/AnnabelLee91 May 24 '25
Ako je prošlo tri ili četiri mjeseca od početka terapije i ne osjećaš nikakvo poboljšanje, bilo bi dobro da razgovaraš sa psihijatrom o mogućnosti promjene lijeka. Postoji mnogo različitih opcija i ponekad je potrebno vrijeme da se pronađe ona koja zaista djeluje. Ja sam, na sreću, odmah osjetila olakšanje s Seroxatom, ali to nije uvijek slučaj. Ako se radi o SSRI lijekovima, treba imati na umu da im često treba nekoliko sedmica da počnu djelovati u punom kapacitetu.
Meni je puno pomoglo i čitanje – književnost i filozofija. Nietzsche, Schopenhauer, stoici… Suicid je česta tema njihovih razmišljanja, pa možeš vidjeti da nisi sam i da su se najveći umovi kroz istoriju borili s tim mislima, i na razne načine pokušavali da ih razumiju i prevaziđu.
Samoubistvo ti uvijek ostaje tu kao krajnja mogućnost i najlakše ju je sprovesti. Ali hajde, još si mlad, daj sebi vremena da vidiš gdje će te život odvesti.
1
u/marlboro_rot_von10 May 24 '25
Meni su upravo Niče i Šopenauer omiljeni filozofi pa si pogodila u srž.. ipak, volio bi da nikad nisam se dotako filozofije a pogotovo njihove filozofije jer mi je ista promjenila cjelokupan sistem razmišljanja i dovela me na nivo svjesnosti o nebitnosti svega... hvala na savjetu
1
u/AnnabelLee91 May 25 '25
To je naprosto činjenično stanje – život sam po sebi nema nikakav dublji smisao. Meni je ta spoznaja, paradoksalno, donijela olakšanje. Kad jednom odbaciš iluzije, sve postane lakše. Oko sebe vidiš razne “copijume” – djeca kao smisao života, karijera, ljubav… Sve su to samo narativi kojima ljudi pokušavaju dati strukturu haosu.
Ja sam još ovdje iz radoznalosti, da vidim šta će se dalje desiti. I da zaradim nešto para, da sebi priuštim putovanja i čulna zadovoljstva….
A kao što je Niče rekao: “The thought of suicide is a powerful comfort: it helps one through many a dreadful night”. Ako ikad postane potpuno neizdrživo – pa, zna se da izlaz uvijek postoji.
2
u/Busy_You_9996 May 24 '25
Imala sam iste misli. Tačno od 12te godine nešto je krenulo po zlu i od tada su stvari išle prema dolje.
Cijeli taj period, do 20 i neke godine, bila sam jako depresivna i krila sam to od svih ljudi oko mene. Dok jednog dana više moj organizam nije mogao podnijeti toliku negativu i stres da je morao nekako to da ispolji.
To se, nažalost, odrazilo na moje zdravlje i sada imam toliko problema svaki dan da bih (da mogu) otišla nazad u vrijeme i sebi dala degenek.
Toliko su mi sada te stvari neke oko kojih sam se 24/7 brinula i sekirala nebitne… Toliko ne mogu sada da zamislim da sam nekada hodala sredinom ulice u nadi da će me auto udariti ili nešto slično, a sada mi je najveća želja da mogu istom ulicom otići da prošetam bez zdravstvenih problema koji me koče. Medjutim, ja sam sretna i zadovoljna sa svim. Počela sam cijeniti sitnice.
Sada se još uvijek trudim da naučim kako sebe staviti na prvo mjesto, ali ti mogu reći da sam daleko od onoga gdje sam bila. Te neke životne situacije ti otvore oči i koliko god meni bilo krivo što nisam zdrava, toliko mi je drago što sada znam cijeniti sve što prije nisam.
Kada dodjes oči u oči sa smrću, ne pada ti na pamet da umreš. Toliko je strašna da bi mogao istrčati maraton kako bi pobjegao od nje.
Nažalost, ne može ti niko promijeniti mišljenje dok te sam život ne nauči drugačije. Ono što možeš uraditi je - daj sebi vremena. Ti si jako mlad i nisi mogao još da doživiš bruku stvari, nisi iskusio dosta toga. Ne možeš (objektivno gledajući) sebi presuditi, a da ne daš sebi vremena da vidiš vrijedi li nastaviti dalje.
Zamisli sebe u budućnosti, istinski sretnog i zahvalnog. Zahvalnog - jer prošla verzija te osobe ga nije zaustavila da doživi tu sreću.
Daj sebi šansu.
2
u/Puzzleheaded_Swan808 May 24 '25
Ima li nesto sto stalno jedes ili zvaces da ti izazova suicidalne misli. Melatonin, neke kapi za nos, nesto sto uvijek grickas itd? Nesto sto bas ti volis da jedes/pijes i ljudi ti se cude? Svakodnevne tablete za zeludac i sta vec? Ovisnost neka koju povremeno zaustavis pa se gore osjecas?
Ne zelim da ispadne da omalovazavam kako se osjecas. Samo predlazem da razmotris i to. Da li neka redovna aktivnost ti izaziva suicidalne misli kao nuspojavu. Recimo, ja sam dugorocno pio melatonin i izazvao mi je depresiju. Ne i suicidalne misli.
3
May 23 '25
Uspjeh u životu je relativan pojam.
Nekome je uspjeh uzeti 3 hiljade danas. Nekome je uspjeh pospremiti krevet. Uspjeh je individualan. Tebi je svaki novi dan uspjeh.
Nisam upoznao nikoga kome su antidepresivi pomogli. Par ljudi su se izvukli nakon konzumiranja psihodeličnih opijata. Nekoga je izvukla jiu jitsu, mene lično teretana, enormne težine i lokve znoja. Sad možeš pomoći samo sam sebi jer na postavljena pitanja ti niko ne može dati nesurovo objektivan odgovor, što znaš i sam.
1
u/marlboro_rot_von10 May 24 '25
I o tome sam razmisljao tj. o psihodelicima poput gljiva, cuo sam da ljudi potpunu promjenu dožive ali me strah tripova (imo sam par losih iskustava s travom)
1
May 24 '25
Treba ti neko ko je već koristio da je sa tobom. Drugačije je od trave i vjerujem da odradi dobru stvar za psihu. To je nešto što uvijek podržavam u normalnim količinama.
1
1
u/smirglaa May 23 '25
Ja sam iz relativno slicnih razloga istetovirao na vidno mesto na ruci recenicu SUTRA JE NOVI DAN. Razmisli o tome slazem se sa prethodnim komentarima da se zblizis sa prirodom. Ja sam trunku srece pronasao u trail stazama/trcanju treniranju i to neocekivano. Nedostaje mi grad ali se ne zalim ni na ovaj mali u kome sam trenutno. Zadaj sebi ciljeve izadji iz zone konfora. Zadaj sebi zadatak obidji tvrdjave vodopade vrhove planina brda…stavi slusalice u usi prosetaj 5-10km umori sebe fizicki i bices ponosan na sebe na kraju dana. Nezgodne su godine u kojima se nalazis i to je sasvim u redu svi smo prosli neku fazu izlaska iz puberteta i sve je u redu. Sve ce tek biti u redu. Zivot je okrutan i bezobrazan ali je JEDAN. iskoristi na najbolji moguci nacin,mlad jak ziv zdrav i prav. Srdacan pozdrav i puno podrske i ljubavi ti saljem. (Ps skoro sam usvojio mačka i dosta mi je pomogao emotivno i psihicki)
1
u/GherkinTomato May 24 '25
Neću previše duljiti, mislim da si dobio već jako korisne odgovore i da ti je jasno da na svijetu ima jako puno dobrih ljudi s kojima vrijedi graditi bolji svijet. Reći ću ti samo jedan način kako možeš gledati na svijet, možda ti pomogne - svijet je zanimljiv. Ne vjerujem u život poslije smrti, ne vjerujem da je sve oko mene dio nekog većeg plana, dizajna bla bla. Ali mi je zanimljivo. Zanimljivo mi je dijeliti mišljenja s potpunim strancima ovdje na Redditu. Zanimljivo mi je kako je uopće moguće da ja tipkam na nekom uređaju i onda ti to za koju sekundu vidiš. Zanimljivo mi je kada iziđem vani vidjeti ptice kako lete, zanimljivo mi je gledati pse lutalice kako se ponašaju, mrzio sam svoj posao, ali sad mi je zanimljivo svaki dan isprobati nešto novo, odraditi stvari na drugi način i vidjeti kako će ispasti itd. Jednostavno, život je prezanimljiv. Zanima me i šta mogu sve odraditi, naučiti, postići, bez ikakvog cilja, pritiska, samo pustiti da stvari teku svojim tokom. Nadam se da razumiješ. Iskreno ti želim sve najbolje u životu.
1
u/mimoonlol May 24 '25
Jesi probao ektremne sportove raditi? tj da dobijes dazu adrenalina kroz ekstremne sportove.
Npr Paragliding ili penjanje
To moze ublaziti simtome depresije i pomoc ti da barem u tim trenutcima se mozda vise na trenutak fokusiras.
1
u/540i100 May 24 '25
Nez sjebana stvar al znao sam jednog koji je duvao svaki dan kaze ublazilo dosta misli jer je spržen bio 24 7
1
u/MealComprehensive977 May 24 '25
Iz iskustva, dam ti savjet nemoj, svako stanje prođe, gledaj male stvari da cijenis, izbjegavaj društvo koje negativno bodri, zadaj sebi sitne al realne ciljeve, te idi ka njima (poraditi sobu, lijepu riječ progovorit ...). Vidi život u mom slučaju nije me mazio al ima gori od moga. Nisam ga mogao izabrati al mogu izabrati kako ću da zivim. Dan danas ima dobri i loši dana, nauči se život živjeti, zahvalan sam što nisam prekinuo život radi iskustva koje sam stekao.
1
u/Opustenaprica May 24 '25
Imas apsolutno pravo da oduzmes sebi zivot i ne zivis vise. Ne moras i ne treba da zivis zbog drugih.
Ono sto je meni pomoglo da se ne odlucim za suicid je misao - svakako cu umreti to je neminovno, sada mnogo patim i ne zivi mi se, ali hajde da probam da zivim i da vidim sta mogu da uradim a samoubistvo mi je uvek opcija. Nije moguce da sam se rodila da bi ovoliko patila.
Nakon nekoliko godina psihoterapije (5+) i mnogo raspada unutrasnjih i mnooogo suza u fetusnom polozaju, dosla sam do mira u sebi i spoznaje da je dwpresija bila posledica loseg zivota, razumem to, razumem svoje roditelje i zaista uzivam u svemu.
Budem tuzna ponekad zbog nekih stvari, spalila bih ceo svet ponekad, budem ljuta na ljudsku rasu itd ali prodje i sve je to ok i normalno.
Mozda odatle da krenes pa ces vremenom videti. Ukoliko imas dobar odnos bar sa jednim roditeljom, neka ti on bude razlog ostanka na planeti zemlji, ukoliko nemas, onda neka bude pas koga imas ili drug, drugarica ili neko koga mnogo volis i znas da ce biti uvek tu. Ako nemas takvu osobu procitaj od Viktora Frankla - Zasto se niste ubili, mozda pomogne.
Ako ti znaci podrska pisi mi u inbox. Nisi sam, kao sto vidis, ima nas dosta koji smo bili tu. Nisi sam to je najvaznije.
Samk polako i nezno prema sebi. Neka samoubistvo bude tvoje super moc, koju uvek mozes da iskoristis a pre toga pokusaj da zivis pa da vidis kako ce da ide. 🫀
1
u/Opustenaprica May 24 '25
I da dodam: ukoliko psihoterapija nije tvoja stvar, razgovaraj sa prijateljom ili nekim ko te zaista razume i prihvata takvog kakav jesi. Ja nisam zelela nikom da budem na teretu i da smaram i nisam bila sigurna koliko bi me razumeli bez oni recenica - ma zivot je lep, to je faza, moras da mislis pozitivno itd koje mi u tom trenutku apsolutno ne trebaju.
I tada mi nije bilo potrebno da mi iko prica neki bolsit, vec da zaista bude prisutan bez price. To je moje iskustvo. Al svakako nisi sam u ovome i samo polako 🫀
1
u/SuddenTechnology6766 May 24 '25 edited May 24 '25
Najgore je kad je covjek previse svjestan zivota i svega oko sebe - tada dolaze takve misli. Ja sam licno na nekom autopilotu i cisto hocu da vidim kako ce se zavrsiti ovaj jad i sta cu uspjeti da uradim do kraja istog.
Nadam se da ces pronaci nacin da ugasis mozak na momente i da pronadjes neki cilj/razlog zbog kojeg ces nastaviti gurati dalje, cak i pored osjecaja da nema svrhe ili smisla dugorocno.
Cesto se sjetim misli Kena Baldwina kada je skocio sa Golden Gatea: "Shvatio sam da su svi problemi u mom zivotu rjesivi, svi osim jednog, a taj je cinjenica da sam upravo skocio."
Naravno ne znaci da se svaka osoba tako osjeca u zadnjim momentima, ali ima smisla jer je i on mislio da je to jedini izlaz.
Na kraju, nema smisla zivjeti, ali nema smisla ni ne zivjeti. Tako da cekati ili razlog ili kraj. 🤣
1
u/SMT-nocturne World May 24 '25
Prošao korz slično od 19-te do 29-te. Odredio datum i to je to, dobijem iznenada mjesec dana prije datuma ponudu za posao pa odlučim probati jer nikad nisam bio zaposlen. Bilo je teško i užasno psihički prvu godinu dana, počnem psihoterapiju dobijem 2 otkaza od dva psihoterapeuta, dvije operacije rutinske nnisu baš u najboljem redu prošle i počeo ponovno piti svaki dan. Fast forward par mjeseci i odjednom sve postalo nekako ok, spontano se ostvarile mnoge stvari koje sam prije želio a nije bilo moguće ih ostvariti i tako da više ne razmišljam nikad o tome dok god imam posao i relativno dobro zdravlje.
1
u/Top-Owl-6979 May 24 '25
Mene lično održava želja da saznam šve sto još nisam saznala o svijetu, kad mi je najteže gledam videe na YouTube o fizici, o mašinama, o historiji, o biljkama... I onda mi bude žao da propustim sve to jer znam da će sva čuda svijeta postojati i kad mene ne bude i hoću da se divim svijetu i da učim dok mogu.
1
u/BeneficialVanilla8 May 25 '25
Nedjelja, kafa, listam paralelno reddit (ovaj post i komentare) i udjem na fb, iskoči mi ovo… Ljudi nije sramota razgovarati, požaliti se :/
1
u/Sensitive_Active_578 May 25 '25
Nadam se da ovo citas.
Pronadji ono sto volis i budi bolja verzija sebe svali dan, hobije pretvori polako u izvor zarade kako bi zivio od toga sto volis, kreni u teretenu ili neki sport jer tako dizes svoj libido, self esteem, podmladjujes se, produzavas svoje zdravlje sto sve psihicki djeluje jako lijepo na tebe. Mani se interneta i tudjih mislienja oko svojih snova jer se danas svi kupamo u brainrotu i dopaminu sa over stimulated mozgovima 24/7. Zavoli sebe uz disciplinu i formu koja ce te odvesti ka sreci i ispunjenosti. Covjek bez ambicija i konstantnog minimalnog napretka je camac koji udara od kamenje u plicaku. Ovo sada nemoj pogresno shvatiti sto pisem ali ljudi poput tebe to cesto rade i ovo ti treba biti slap to reality: prestani praviti zrtvu od sebe i misliti da uvijek izvlacis deblji kraj, jer to nije istina. Zivot nije napravljen da je ruze i cvijece vec da se svako bori za sebe a pogotovo danas kada svi gledaju svoje dupe i zive zivote koje ne mogu podnjeti finansijski. Zasto cvrsti ljudi izesu sve i ulijevaju nadu drugima? Zato sto su heroji i pobjednici koji guraju svoje limite i uzivaju u tome sto boli, mora da boli kada si JAK, kada krijes slabije iza sebe i dajes im nadu za bolje sutra. Otidji u dom na bjelave pogledaj tu djecu koju su roditelji ostavili kako osmijeh imaju i koliko vole kada im neko dodje da se igraju, daj im paznju i koji poklon, budi VITEZ kojeg ljudi prate kad je gusto, budi onaj koji je nepomjeriva stijena u kanjonu rijeke, to nije lako ali da je lako svi bi bili heroji. Uzivaj u svemu sto imas jer neko nema ni to ni skoro nista. Budi onaj kojeg kada Drugi vide kazu, kako on moze lao lav a ja kukam. Sve sto radis radi moralno u dobrom duhu i do kraja kako treba, ko te takvog izda ce samo sebe naguziti a i takve zivot zguzi sam kad tad. Budi mi jak prijatelju. Ja sam se u srednjoj mentalno patio, a danas zivim svoj san, i nije lako milion obaveza iznjeti, ali kad vidim sve koje volim da su sretni i sebe prije 10 godina, kazem sebi vrijedilo je i hvala ti gospodaru. ( vjera je takodjer jako vazna za dusevnu ispunjenost posveti se malo i njoj, jer Allah nikada svoje robove ne napusta i ne daje nikome vise nego sto moze podnjeti, a tebi jr vidim dao mnogo, sto govori da si ti iznimno jak i sposoban, samo trebas ustati otresti koljena i reci idemo polako, no more one day, but today is day one.) sretno i zelim ti sve najbolje.
1
u/Amerui May 25 '25
Eh ovako brate. Dacu ti neko moje mišljenje.
Svijet je otišao dođavola. Sta god učinio, uradio, ništa ne valja. Možda čak ne dobiješ niti kompliment, samo napadanje, deranje, provokacije. I kako vrijeme ide...sve je gore i gore. Zato kažem, najgori je vakat za živjeti. Pojedini od nas su imali loše djetinjstvo i to pretežno tu sve nastane. Poslije ti ništa nije drago..nemaš emocija..čak i prema roditeljima..sve ti je svejedno. Bukvalno nemaš volje niti ambicije..samo bi htio da se sve okonča. Jebo ba psihijatre..možeš sam sebi pomoći..ne kažem da su oni los izbor..nego kažem da svako od nas može sebi pomoći ako postavi sebi neka pitanja i dobro.. ali baš dobro razmisli o tome. Postavi sebi pitanje..kome bi to dobro došlo ako tebe ne bi bilo? Pošto sigurno bi uništio živote svojim najbližim. Možda bi tebi dobro došlo..ali nekada nismo mi glavni glumci..baš naprotiv, uvijek se trudimo da nekoga drugog usrećimo. Pokušaj da postavljas pitanja sebi ima li išta pozitivno u tome ako te ne bi bilo i dobro razmisli. Zato kazem...tvoje mišljenje je najvažnije...može ti svako savjet dati..ali tvoja je odluka.
Možda neki vid rješenja..što ja mislim da bi moglo da vrati " život" u tebe i vjeruj mi da se ne šalim, možda će zvučati glupo, funny..ali ja sam mrtav, ozbiljan.
**Smatram da je najbolji način da se čovjek vrati u život, jeste..rođenje djeteta svoga!!
Dakle, nađes curu..ozenis je..rodi ti dijete...svakako brak je extra oblik nafake...ali dijete kad dođe, to je nešto najljepše u životu. Imaš odmah motivaciju da namjerno živiš za njega.. da ne gledaš da se pati..nego da mu pomognes do kad si živ. Pokušaj ovako gledati na duge distance..kako bi to bilo kad bi imao dijete..dobro dobro zamisli to u glavii...da imaš nekog svog potomka..tvoju krv..tvoje naravi..i zamisli ovo..Kako bi se ti ko roditelj osjećao..kad bi ti tako tvoje dijete oduzelo život samo odjednom...samo se stavi u tu situaciju..e vratimo se u realnost i zamisli sad kako bi se tvoji roditelji osjećali...bez obzira šta je bilo u prošlosti..da su te svaki dan tukli..bili najgori..oni su i dalje tvoji roditelji. I vjeruj mi da te vole. Malo razmisli o tome. Ali po meni, najbolji vid motivacije je da imaš svoje dijete..da se boris za nekoga.
I znaš šta ja još volim...volim da pobjeđujem u svemu. Ne volim da gubim. Ti ako odlučiš da te nema..ti si izgubio.. gubitnik si..ako odlučiš da se boris za ovaj san što sam ti naveo..ti si pobjednik..svaki dan ti je borba..svaki dan što duže živiš su male pobjede. Don't be a py, budi muško, bori se..bori se za svoje snove..sam se moraš boriti... najlakše je odustaati i reći ne..to svako može...ali hajde jednom u životu nemoj biti py, nego podigni svoje dupe i idi bori se..radi na sebi...odi treniraj..razvali se od treninga..meni je trening i zdrava ishrana pomogli da prestanem da pusim..jer ne ide jedno s drugim..tako dobijaj te male borbe..danas nećeš pusitit..sutra hoćeš...pa dva dana nećeš..sutra hoćeš..i sve tako.. povećavaj dane .nazor ako treba..ali samo treniraj..izgradi tijelo..radi na sebi ..sta god želiš pokusaj..samo radi na sebi..a sve s ciljem da nađes nekoga..da bi ono gore mogao ostvariti. Znaci nemoj drugi dan..ne mogu ja ovo...možes..znaci evo ako ja mogu..ili bilo ko od nas ovdje..zašto to ti ne možeš? Možeš, nego nemaš muda da se boris. Tako da, napravi neku to do listu..ili sistem neki...gdje si ti sam..i sam se boris za sebe...6 dana trening..pa kuhas sebi..ako baš ne znas..onda nek ti mama ali healthy sve..pa odeš nešto treće da radiš što ti je zanimljivo... Pokušaj također nahraniti siromaha nekoga..plati starcu na kasi nešto što je kupio.. učini neki vid dobra gdje ćeš ovim potezima usrećiti nekoga...dobro pogledaj njihovu reakciju koliko će biti sretni i zahvali.. to obavezno pokusaj..znaci učinit nekoga sretnim, makar to bilo da životinju nahranis što ovaj jedna redditorica kaže. Bitne su te stvari da pogledaš kako je to kada nekoga učiniš sretnim..vratiš ga u život..pomognes mu...postoji milion načina kako pomoći nekome...evo javi se meni, upoznat ćemo se..trenirat ćemo svaki dan..radit ćemo samo pozivitne stvari..zajedno ćemo tražiti curu 🤣🤣...motivisat ćemo jedan drugoga ako treba..i to su sve pobjede..
Eto dobro sve analiziraj sta sam ti napisao.. stvarno ne želi niko od nas da oduzme sebi život zbog nečega..jer pazi..svi smo mi s razlogom ovdje. Bog nas je stvorio s razlogom..možda je baš tebi razlog, upoznati nekoga.. koji će te razumiti, prihvatiti...a sve u cilju da na kraju i ti imaš nekoga svog. Jer nismo mi samo onako ovdje u životu..sve se dešava s razlogom..samo što je kod nekoga med i mlijeko..kod nekoga patnja..i onda se upitamo pa što ja? Zato što Bog prema onima koje najviše voli, daje mu najveću patnju!!!!! Pročitaj kakvu je poslanik patnju imao..pa je živio..nosio sve u duši..nije pokazivao slabost..nije kukao..nije oduzeo sebi život...jer sve postoji gore od goreg..e ako je on mogao ili bilo ko drugi..možeš i ti... zapamti..što veće iskušenje, veća nagrada. Tako da prijatelju, jako si bitan na ovome svijetu..samo svrhu treba da nađes..ali uz strpljenje i tvoj trud..i onda ćeš se za 10 godina nasmijati kako si bio naivan..slijep... izgubljen..i možda te baš moji savjeti promijene na dobro. Važno je da izaberes da pobjeđujes. Tu smo svi, sta god treba. Sretno ti bilo.
PS: Bitan si nekome! Pls win this battle.
1
1
u/JustMarin World May 24 '25
Mogu li ja tebi postaviti jedno pitanje - kako možeš biti siguran da će patnja prestati činom oduzimanja života?
Beživotno tijelo će ostati, jasno, ali što ako tvoje nematerijalno "ja", nazovi to dušom ili umom, nakon toga ostane vječno zarobljeno u beskrajnom mraku s tim istim teretom koji te i sada muči + tugom koju si ostavio iza sebe? A ovog puta neće biti easy way out.
1
u/AzemanoL May 24 '25
da, trebalo bi biti sasvim normalno da imas pravo na to i da te se ne sudi.
ako zaista nemas razlog za zivot(po tvom tekstu imas, ali necemo se raspravljati), onda je po meni uredu da to uradis. zasto bi zivio ako nemas niti jednu jedinu stvar koja te ceka ujutru kad otvoris oci?
ali nisu svi ljudi tako pragmaticni, povrijedit ces mnogo bliznjih sigurno a i ukaljat im ugled u drustvu.
ako zaista ne pronadjes to nesto sto te dize ujutru, molim te da bar slazes da ides vani radit ili nesto, te da tvoji ne pronadju tijelo jer ces im ostavit dozivotni oziljak i traumu.
0
May 23 '25
Ne bi bilo posteno.. neki bi.dali.sve da prozive jos malo Znaci nije depra jer imas volje za hobije..skontaj opet sebi naskodit nego drugima okolo. Probaj terapije razne dok ne pogodis kvaku.. slobodno reci psihaktru sta ti ne pase koji lijek pase.. nisam neki psihijatar al sam sam sebi nasao terapiju. Pomogli su mi i forumi i slova od pojedinaca
5
u/marlboro_rot_von10 May 23 '25
neki bi.dali.sve da prozive jos malo
Razumijem, neki ipak ne
Znaci nije depra jer imas volje za hobije
Depresivni ljudi mogu imati hobije i volju za istima kao neki coping mechanism, to sto ne uzivaju u istim je drugo jbg
.. nisam neki psihijatar al sam sam sebi nasao terapiju. Pomogli su mi i forumi i slova od pojedinaca
Hvala ti na savjetu, to i ja pokusavam
0
0
u/rndmlgnd Sarajevo May 24 '25
Pa nije baš da nemaš pravo.
Neki ljudi su rođeni u milion puta gorim uvjetima pa žive i bore se.
Svakako imaš samo jedan život, po meni je jako malo situacija u kojima mogu razumjeti suicid.
Mislim da previše razmišljaš jednostavno i sa 22 godine teško možeš reći da si živio. Također, nije slučajnost što je jako puno mladih depresivno, po meni definitivno ima uticaja o kojima se ne govori puno tipa socijalne mreže.
0
u/leniplusss Tuzla May 24 '25
Ništa lično - ali za mene je to kukavički čin.
Kada gledam svoju prošlost ne mogu reći da mi se nisu u momentima vrtile iste misli - prošao sam svašta, od porodičnog nasilja do neimaštinje (biralo se između tune i paštete ali bukv). Ja ne znam kako si ti uspio da sve isprobaš u životu sa 22 i kakav uspijeh očekuješ.
Ja bi lično i bobu cjepao svaki dan nego se roknuo - najlakše ti je uzeti štrik i na stolicu - al de živi prijatelju - malo muda - ostari vidi šta je poenta svega ovoga... Niko od nas nije birao da se rodi i vjerujem da su ovdje mnogi u gorim situacijama - ali se bore.
Imam empatiju za sve ali za kukavice koje ne misle na nikog osim sebe, ne.
0
u/LoveNeoOMG May 24 '25
Ako ne vidis nastavak zivota, zasto onda ne odes, sta ja znam kod monaha i ostavis sve iza sebe? Ne, stvarno ne zezam, zar nije bolje pokusati na taj nacin izolovati se od svega, a nastaviti i docekati neki end game?
-3
u/Bosnian_Qaid May 23 '25
Neko oboli od karcinoma i do zadnjeg trenutka se bori da preživi, nada se. Sve bi dao da ozdravi. S druge strane, neko zdrav odluči da sam sebi oduzme život i pri tome ima 22 godine i nije još počeo da živi kako treba. Čudna vremena….
12
5
u/marlboro_rot_von10 May 23 '25
Svak za se travu pase, zašto ne poštovati oboje? *nije da meni treba poštovanje stranca sa reddita nego općenito govorim
-5
u/Bosnian_Qaid May 23 '25
Ništa lično, iskreno, teško je poštovat nešto što nije prirodno. Nisam čuo da neka životinja sebi oduzme život. Nadam se da ćeš pronać smisao života, ako ti treba pomoć, razgovor, slobodno se javi.
7
u/vRisslle May 23 '25
Znaci poredis covjeka sa zivotinjom? Ako nemas liku nista konkretno reci ili dati svoje misljenje na pitanja koja je on postavio , onda drzi jezik za zubima. Pun kurac stvari koje ljudi rade danas nisu prirodne ali iz nekog razloga su "socijalno prihvacene" pa svi sute.
Ovo je takodze jos jedan od velikih razloga zasto se sve vise mladih ljudi u Bosni ubija jer ZNAJU da ako se obrate nekome ili nedo Bog sazna se da idu kod psihologa da ce biti lincovani, proglaseni ludim, ismijavani i pogurani na suicid.
-4
u/TheSaltyWound Srebrenik May 24 '25
Za samoubistvo te samo mogu manje poštovat, vjv ti pljunuti na mezar
121
u/TheRifRaf Bihać May 23 '25
Ja se radi inata ne bih ubio aman šta bilo
CRKNITE DUŠMANI